cirkùsant

im. m. G cirkùsanta; mn. N cirkùsanti, G cirkùsanātā 1. zabavljač koji radi u cirkusu 2. pren. osoba koja zbija šale i neozbiljno se ponaša

cirkùsantica

im. ž. G cirkùsanticē; mn. N cirkùsantice, G cirkùsantīcā 1. zabavljačica koja radi u cirkusu 2. pren. žena koja zbija šale i neozbiljno se ponaša

cirkùsantičin

prid. G cirkùsantičina; ž. cirkùsantičina, s. cirkùsantičino koji pripada cirkusantici

cìrkuskī

prid. G cìrkuskōg(a); ž. cìrkuskā, s. cìrkuskō koji se odnosi na cirkus [cirkuska kola]

ciróza

im. ž. G cirózē med. kronična upala organa zbog propadanja normalnih stanica, pri čemu dolazi do njegova skrućivanja [~ gušterače; ~ jetre]

cȉsta

im. ž. G cȉstē; mn. N cȉste, G cȋstā med. okruglasta tvorba ispunjena tekućim sadržajem

cìstērna

im. ž. G cìstērnē; mn. N cìstērne, G cìstērnā/cìstērnī 1. spremnik za skupljanje i čuvanje vode, obično kišnice; sin. nakapnica 2. vozilo kojim se razvozi nafta, benzin ili voda [kamion ~]

cistòzira

im. ž. G cistòzirē; mn. N cistòzire, G cistòzīrā bot. smeđa morska alga

citadèla

im. ž. G citadèlē; mn. N citadèle, G citadélā grad. samostalna utvrda u gradu ili u većoj tvrđavi, obično na povišenome mjestu

cìtāt

im. m. G citáta; mn. N citáti, G citátā v. navod

citírānje

im. s. G citírānja v. navođenje²

citírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. cìtīrām, 3. l. mn. citírajū, imp. cìtīrāj, aor. citírah, imperf. cìtīrāh, prid. r. citírao, prid. t. cìtīrān 1. v. navesti² 2. v. navoditi²

citoplàzma

im. ž. G citoplàzmē biol. osnovna tvar koja okružuje jezgru i u kojoj se zbivaju različiti životni procesi

cȉtra

im. ž. G cȉtrē; mn. N cȉtre, G cȉtārā/cȋtrā/cȉtrī glazb. glazbalo u obliku plosnate kutije na kojoj su vodoravno položene žice

cìvīl

im. m. G civíla, V cȉvīle; mn. N civíli, G civílā osoba koja nije u vojnoj, policijskoj ili svećeničkoj službi, koja ne nosi odoru

civilizácija

im. ž. G civilizácijē; mn. N civilizácije, G civilizácījā 1. jd. duhovna i materijalna kultura društvene zajednice; sin. uljudba 2. društvo s razvijenom kulturom i organizacijom života [stare civilizacije]

civilizácījskī

prid. G civilizácījskōg(a); ž. civilizácījskā, s. civilizácījskō koji se odnosi na civilizaciju, duhovnu i materijalnu kulturu društvene zajednice [~ dosezi]; sin. uljudbeni

civilìzīrān

prid. G civilìzīrāna; odr. civilìzīrānī, G civilìzīrānōg(a); ž. civilìzirāna, s. civilìzirāno; komp. civilizirànijī 1. koji ima razvijenu društvenu organizaciju i kulturu [civilizirano društvo] 2. koji se ponaša u skladu s pravilima društvene zajednice [~ čovjek]; sin. uljuđen; ant. neuljuđen 3. koji je u skladu s pravilima društvene zajednice [~ postupak]; sin. uljuđen; ant. neuljuđen; ant. neciviliziran

civilìzīrānōst

im. ž. G civilìzīrānosti, I civilìzīrānošću/civilìzīrānosti 1. svojstvo onoga što ima razvijenu društvenu organizaciju i način života 2. osobina onoga koji se ponaša u skladu s pravilima društvene zajednice; sin. uljuđenost; ant. neuljuđenost 3. svojstvo onoga što je u skladu s pravilima društvene zajednice; sin. uljuđenost; ant. neuljuđenost; ant. neciviliziranost

civilizírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. civilìzīrām, 3. l. mn. civilizírajū, imp. civilìzīrāj, aor. civilizírah, imperf. civilìzīrāh, prid. r. civilizírao, prid. t. civilìzīrān proširiti/širiti civilizaciju; sin. uljuditi, uljuđivati

cìvīlnī

prid. G cìvīlnōg(a); ž. cìvīlnā, s. cìvīlnō koji se odnosi na civile [civilno odijelo]; ant. vojni

cjèdilo

im. s. G cjèdila; mn. N cjèdila, G cjȅdīlā pomagalo kroz koje se što cijedi, služi za odvajanje čvrstih tvari od tekućine [~ za čaj]; sin. cjediljka ♦ ostati na cjedilu biti prevaren (iznevjeren) u svojim očekivanjima; ostaviti koga na cjedilu iznevjeriti čija očekivanja; napustiti koga u neprilici

cjèdīljka

im. ž. G cjèdīljkē, DL cjèdīljci; mn. N cjèdīljke, G cjèdiljākā/cjèdīljkā/cjèdīljkī usp. cjedilo

cjelìna

im. ž. G cjelìnē; mn. N cjelìne, G cjelínā ono što je cijelo ili čitavo, što uključuje sve svoje sastavnice, članove ili dijelove [narod u cjelini; pogled na cjelinu]

cjelívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. cjèlīvām, 3. l. mn. cjelívajū, imp. cjèlīvāj, aor. cjelívah, imperf. cjèlīvāh, prid. r. cjelívao, prid. t. cjèlīvān zast. v. ljubiti

cjelòdnēvnī

prid. G cjelòdnēvnōg(a); ž. cjelòdnēvnā, s. cjelòdnēvnō koji traje cijeli dan [cjelodnevna nastava; ~ boravak]

cjelòkupan

prid. G cjelòkupna; odr. cjelòkupnī, G cjelòkupnōg(a); ž. cjelòkupna, s. cjelòkupno koji obuhvaća cjelinu [cjelokupna ušteđevina; cjelokupno znanje]; sin. (kompletan)

cjelòkupnōst

im. ž. G cjelòkupnosti, I cjelòkupnošću/cjelòkupnosti svojstvo onoga što je cjelokupno; sin. (kompletnost)

cjèlov

im. m. G cjèlova; mn. N cjèlovi, G cjȅlōvā poet., zast. v. poljubac

cjelovèčērnjī

prid. G cjelovèčērnjēg(a); ž. cjelovèčērnjā, s. cjelovèčērnjē koji traje cijelu večer [~ film]

cjelòvit

prid. G cjelòvita; odr. cjelòvitī, G cjelòvitōg(a); ž. cjelòvita, s. cjelòvito; komp. cjelovìtijī 1. koji ima sastavnice koje ga čine cjelinom [~ opis; cjelovita usluga] 2. koji je dovršen, kojemu ne nedostaje nijedan dio [~ tekst]; ant. krnj 3. koji ima mnoge poželjne duhovne osobine [cjelovita osoba]; sin. potpun; ant. necjelovit, nepotpun

cjelòvitōst

im. ž. G cjelòvitosti, I cjelòvitošću/cjelòvitosti osobina onoga koji je cjelovit ili svojstvo onoga što je cjelovito; sin. potpunost; ant. necjelovitost, nepotpunost

cjènīk

im. m. G cjeníka; mn. N cjeníci, G cjeníkā popis usluga ili robe za prodaju s naznačenim cijenama [~ pića]

cjȅnkati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. cjȅnkām se, 3. l. mn. cjȅnkajū se, imp. cjȅnkāj se, aor. cjȅnkah se, imperf. cjȅnkāh se, prid. r. cjȅnkao se nastojati pri kupnji sniziti ponuđenu cijenu

cjepànica

im. ž. G cjepànicē; mn. N cjepànice, G cjepànīcā komad drva, dio debla koji se cijepa na manje komade i upotrebljava za loženje [složiti cjepanice za zimu]

cjepìdlačiti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. cjepìdlačīm, 3. l. mn. cjepìdlačē, imp. cjepìdlači, aor. cjepìdlačih, prid. r. cjepìdlačio nepotrebno se baviti sitnicama; sin. sitničariti pren.

cjȅpīvo

im. s. G cjȅpīva; mn. N cjȅpīva, G cjȅpīvā farm. sredstvo koje sadržava mrtve ili oslabljene uzročnike bolesti i kojim se postiže imunost na koju zaraznu bolest [~ protiv gripe]

cjȅpkati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. cjȅpkām, 3. l. mn. cjȅpkajū, imp. cjȅpkāj, aor. cjȅpkah, imperf. cjȅpkāh, prid. r. cjȅpkao, prid. t. cjȅpkān cijepati na sitne komadiće

cjevànica

im. ž. G cjevànicē; mn. N cjevànice, G cjevànīcā v. golijen, goljenica

cjȅvast

prid. G cjȅvasta; odr. cjȅvastī, G cjȅvastōg(a); ž. cjȅvasta, s. cjȅvasto koji je u obliku cijevi

cjèvčica

im. ž. G cjèvčicē; mn. N cjèvčice, G cjȅvčīcā um. mala cijev; sin. cijevka

cjȅvovōd

im. m. G cjȅvovōda; mn. N cjȅvovōdi, G cjȅvovōdā vod u obliku cijevi kojim se provodi nafta, plin ili voda

cL

oznaka za centilitar

cm

oznaka za centimetar

cmȉzdrēnje

im. s. G cmȉzdrēnja razg. tiho plakanje ili dosađivanje uz plač; sin. cendranje razg.

cmȉzdriti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. cmȉzdrīm, 3. l. mn. cmȉzdrē, imp. cmȉzdri, aor. cmȉzdrih, imperf. cmȉzdrāh, prid. r. cmȉzdrio razg. pomalo i tiho plakati ili plačući dosađivati; sin. cendrati razg.

cmȍk

usk. oponaša zvuk glasnoga poljupca

crijȇp

im. m. G crijȇpa, L crijépu; mn. N crȅpovi/crjȅpovi, G crȅpova/crjȅpōvā manja glinena ploča s udubinama koja služi za pokrivanje krova [postaviti crjepove]; sin. kupa pokr.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga